Sultan Nevruza i tekije

Sultan Nevruza i tekije
 
Dvadeset prvi mart prvi je dan proljeća, dan prožet Allahovim bereketom i hikmetom. Isti dan povezan je sa svim pejgamberima sve do Muhammeda, s.a.v.s. Istovremeno, to je Nova godina Sultana, bajram ašika i mašuka.
 
Na ovaj dan dogodili su se mnogi događaji koji su od ključne važnosti za Ummet Pejgambera, a.s. i na kraju važne su za čitav kainat. U svim tekijama i svi veliki ljudi, od magriba do mašrika, spomenu i odaju počast ovome danu, koji znači Sultan Novi Dan.
Rečeno je, pored ostalog, da je "Allah,dž.š. stvorio dunjaluk i stavio ga u pokret u noći Sultan Nevruza."
 
Kada su hz. Adem, a.s. i hz. Havva izišli iz Dženneta, Adem, a.s. je sišao na Serendip, a Havva na planinu iznad Džidde. "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv." (El-Bekare, 37) Ovaj događaj vezan za Arefat, desio se upravo na dan Sultan Nevruza.
 
Hz. Nuh, a.s. sišao je sa lađe na polje zvano Igdir na Sultan Nevruz.
Hz. Musa, a.s. je, svojim štapom, otvorio Crveno More na Sultan Nevruz.
Hz. Junus, a.s. izašao je iz ribe na Sultan Nevruz.
 
 
Hz. Muhammed i Sultan Nevruz
 
Ukratko, važno je napomenuti da na ovaj dan hz. Muhammed, s.a.v.s. dobija naredbu da zvanično objelodani svoj nubuvvet. Hz. Alija se rodio na ovaj dan. Vjenčanje hz. Alije i hz. Fatime, obavilo se također na ovaj dan. Povrh svega, na ovaj dan desilo se i to kada je poslije Hadž-ul-Veda (Oproštajnog Hadža), hz. Muhammed, a.s. na mjestu zvanom Gadir Humm nakon višesatne hutbe tražio da svi prisutni ashabi daju prisegu na vjernost hz. Aliji, a.s. Poznate su riječi, Men kuntu mevlahu fehaza Alijun mevlahu (Kome sam ja Mevla – vodič, pa onda ovaj Alija je i njemu vodič). Sultan Nevruz je presudan dan u kome se čini furkan i bejan između onih koji vole Pejgambera i Njegovog ehla i onih koji samo glume da ih vole.
 
 
Mjesto Gadir Humm i Sultan Nevruz
 
Šta se desilo tada na tom mjestu? Bila je deseta godina po hidžri. Hz. Pejgamber, s.a.v.s. naredio je bližim ashabima da pozovu sve sljedbenike da mu se pridruže na njegovom zadnjem hadždžu. On ih je tada podučio kako da ispravno obaviti hadždž. Bio je to prvi put da su se muslimani okupili u velikom broju na jednom mjestu, kako bi slušali riječi Njihovog Poslanika, a.s. Na putu do Mekke, Pejgambera, a.s. je slijedilo više od 70.000 ljudi. Četvrtog dana Zu-l-Hidžeta bilo je više od 100.000 muslimana u Mekki.
 
Po završetku hadždža, na putu prema Medini, zastali su na mjestu zvanom Gadir Humm (blizu današnje Džuhfe). U Gadir Hummu objavljen je sljedeći ajet, "O poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga. Ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu, a Allah će te od ljudi štiti. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje." (El-Maida,67) Zadnje dvije rečenice u ovome ajetu ukazuju na činjenicu da je Pejgamber, a.s. bio zabrinut za reakcije koje će određeni ljudi imati na njegove riječi.
 
Pošto je Pejgamber, a.s. dobio ovu objavu, baš na ovome mjestu i u tom prvom danu proljeća – Sultan Nevruzu, po naredbi Uzvišenog Zul Dželala održao je hutbu. Iako je tog dana bila velika vrućina, naredio je čak i onima koji su otišli naprijed da se vrate, kako bi se svi okupili na jednom mjestu. Naredio je Selman el-Farisiju, r.a. da napravi minberu od kamenja i devinih sedala. Kako je bilo podnevsko vrijeme, ljudi su se zagrtali da se zaštite od vrućine. U tom danu, Sultan Nevruzu, hz. Pejgamber, a.s. proveo je oko pet sati na tom mjestu, od kojih je puna tri sata bio na minberi. On je učio i spomenuo oko sto ajeta iz Kur'ana, a.š. i sedamdeset tri puta opomenuo ljude za njihova djela u budućnosti. Onda je još govorio i između ostalog rekao:
"Izgleda da se približava vrijeme u kome ću biti pozvan da idem, i ja ću se odazvati tom pozivu. Ostavljam vam dvije vrijedne stvari (sekalejn), ako ih se budete držali, nećete nikad otići na stranputicu, poslije mog odlaska. To su Allahova Knjiga i moj Ehli Bejt. Ove dvije vrijednosti neće se nikada razdvojiti, sve dok ne dođu do Džennetskog Bazena."
 
Potom je Pejgamber, a.s. nastavio i pitao, "Zar nemam više prava nad mu’minima nego što oni sami imaju nad sobom?" Ljudi su vikali i odgovorili, "Da, Ja Resulallah!"
 
I onda slijedi ključna rečenica koja jasno određuje Hz. Aliju kao vodiča ummeta. Pejgamber, a.s. je rekao dižući Hz. Alijinu ruku, "Kome god sam ja vodič (mevla), Alija je njegov vodič (mevla)." Hz. Pejgamber, a.s. je nastavio i pored ostalog rekao, "O Allahu, voli one koji njega vole, i budi Neprijatelj onome koji je njemu neprijatelj."
 
Po završetku hutbe, Allah, dž.š objavio je sljedeći ajet, "...Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera..." (El-Maida, 3) Po gore navedenom jasno je da, Allah hikmetile, vjera nije mogla biti kompletna sve dok Hz. Resul, a.s. nije objelodanio ko će biti njegov nasljednik.
 
Potom je Pejgamber, a.s. tražio od sviju da daju zakletvu na vjernost (bejat) Hz. Aliji i da mu čestitaju. Među njima bio je i Omer b. El-Hattab koji reče, "Čestitam Ibn Ebi Talib! Danas si postao Vodič (Mevla) svim muminima i muminkama."
 
Tako je Dragi Allah naredio Pejgamberu, a.s. da to učini baš na ovaj dan, i da svi ljudi pripadnici ummeta budu svjedoci toga. Mu'džizom su ga svi mogli čuti.
 
 
Sultan Nevruz i opasanje kemerom (kajišom)
 
Važan tekijski običaj koji je direktno preuzet iz dana Sultan Nevruz-a i Gadir Humm-a je čin opasanja kemerom. Opasanje kemerom velika je počast i znak duhovnog uzdignuća koji se obavlja od Kalu bela, pa do današnjih dana.
Na ovom svijetu Hz. Muhammed je kao prvog opasao Hz. Aliju baš na Sultan Nevruz, poslije održane hutbe na Gadir Hummu. Prenosimo redoslijed događaja upravo onako kako se desio.
 
Hz. Alija se po naredbi Hz. Muhammedovoj vratio se iz Jemena i priključio Pejgamberu, a.s. na oprosnom hadždžu. Po završetku hadždžskih obreda, na putu ka Medini zaustavivši se na mjestu Gadir Humm, Hz. Resul-i Ekrem, a.s. održao je poznatu hutbu, i tražio da svi učine bejat Hz. Aliji. Hz. Mevlana, k.s. u Mesneviji ovako govori o ovome događaju,
 
"Pošto se Pejgamber jako trudio
Da titulu "Mevla" na svoje i na Alijino ime doda
Ko je "Mevla"? Onaj koji tebe oslobađa
I koji skida zindžire ropstva od tvojih nogu."
 
Pejgamber, a.s. molio je i rekao, "O Allahu, voli one koji njega vole (Aliju), i budi Neprijatelj onome koji je njemu neprijatelj. Pomogni onome kome njega pomaže; ostavi onoga ko njega ostavi." Meleki su rekli Amin, i Allah je ukabulio dovu.
 
Božiji Poslanik,a.s. je onda sišao sa minbere i ashabi su čestitali hz. Aliji. Pejgamber, a.s. je ušao u hz. Fatimin šator, koji je podsjećao na paviljon pokriven crvenom kožom. Prostrli su mu jednu sedžadu okrenutu prema kibli. Na toj sedžadi je stavio jedan pojas/šal i klanjao dva rekata, poslije čega je proučio sljedeću dovu, "O Allahu, svjedočim Tebi, a Ti si najbolji Svjedok, i svjedočim Tvojim melekima i nosačima Tvog Arša i stanovnicima nebesa i zemlje i onome što je iznad njih i ispod njih, i između njih, da si Ti Allah. Nema boga osim Tebe u Tvom Jedinstvu i Ti nemaš ortaka." Zatim je Pejgamber, a.s. uzeo taj šal/pojas i stavio ga oko hz. Alijinog pasa, time što je napravio tri čvora. Prvi čvor je bio u ime Allaha, drugi je bio u ime "mog brata" Džibrila, a treći u svoje vlastito Mubarek ime. Ovo je napravljeno pozivajući se na Elif Lam Mim (El-Bekare,1), jer mufessiri kažu da Elif predstavlja Allaha, Lam predstavlja Džibrila i Mim predstavlja Muhammeda. Ovo jasno ukazuje na činjenicu da je Pejgamber, a.s. opasao hz. Aliju kemerom zvanim Elif Lam Mim; to je taj kemer koji obuhvata sve druge. Kada je to učinio, Muhammed, a.s. je rekao, "Ja Ali, opasaj isto Selmana."
 
Hz. Alija ga je opasao sa kemerom zvanim Elif, i rečeno je da su tom prilikom opasani 'Amr Ibni Umejje i Ebu Zerr el-Gifari. Poslije njih, oni su opasali druge koji su bili počaščeni za to. Ovi se zovu 17 kem(b)erest, a to su:
Hz. Selman el Farisi (Perzijanac)
Hz. Ebu Zerr el Gifari
Hz. Ammar Jasir
Hz. Mikadad-i Esved (Crni)
Hz. Hasan-i Sabit
Hz. Ebu Ubejde el-Džerrah
Hz. Džabir el Ensari
Hz. Suhejl Jemeni
Hz. Muslim Mekki
Hz. Malik Aštar
Hz. Davud Misri
Hz. Suhejl Rumi
Hz. Amr ibni Umejje Dumri
Hz. Sejf Jemeni
Hz. Kamber Ali
Hz. Dževanmerd i Kassab
Hz. Ebu-l-Mihdžan
Pored njih, kemerom su bili opasani i neki direktni potomci hz. Alije,
Hz. Hasan Mudžteba, a.s.
Hz. Husejn Šehid-i Kerbela, a.s.
Hz. Muhammed Hanefije, a.s.
 
Hz. Alija je dao izun, osim hz. Hasanu i Husejnu, a.s., da dalje opasaju kemerom sljedeće, hz. Selmana koji je poslan u Madajin (Iran), hz. Davudu Misriju, koji je poslan u Egipat, hz. Suhejlu Rumiju poslanom Rimu i Kostantiniji, i Ebu-l-Mihdžana poslanog u Jemen.
 
 
Značenje čina "Opasavanje Kemerom"
 
Na arapskom ovaj čin se zove "šedd", a ova riječ ima pet filoloških značenja:
 
1.Učiniti čvrstim
2.Napadati
3.Trčati
4.Pojačati
5.Dostići vrhunac
 
Dodatno u tarikatskom jeziku to znači održavanje bejata (zakletve) i teslimijet Šejhu (Vodiču), to jest pojačavanje teslimijeta.
 
Porijeklo ovog čina neposredno je vezano za stvaranje insana. Može se reći da postoji jedno ruhanijetsko i jedno formalno porijeklo ovog čina.
 
Što se tiče ruhanijetskog porijekla, to je direktno u vezi sa hz. Muhammedom, a.s. kada je Allah, dž.š. stvorio Džibrila, a.s., on je pitao, "Ko si ti i ko sam Ja?" Džibril, a.s. reče, "Ti si Ti i ja sam ja." Allah, dž.š. ga je usmrtio i opet oživio, te mu postavio isto pitanje, a i odgovor je bio isti. Tako sedamdeset puta.
 
Kada je Allah, dž.š. oživio Džibrila, a.s. po 71. put, i pitao ga istu stvar, Džibril je htio dati isti odgovor, međutim, Nur-i-Muahmmed, a.s. mu se pokazao u najljepšem obliku, dajući mu savjet da ne odgovori sve dok ga ne stigne taj Nur. Onda mu taj Nur (Svjetlost) reče, "Na ovo pitanje odgovori, Ti si Gospodar i ja sam rob." Tako je Džibril i uradio i Allah, dž.š. reče, "Govorio si istinu Moj robe."
 
Zadovoljan Džibrilovim odgovorom Allah ga počastio posebnim mjestom među svojim robovima. Džibril, a.s. skrušen ispred tog Nurli Oblika, a.s. reče, "Allah me je počastio zahvaljujući Tvom podučavanju i berićetu. Htio bih uspomenu od Tebe da me prati u mojim danima." Taj oblik je imao na sebi nešto nalik na široku haljinu ili džubbu. On je uzeo to i svojom mubarek rukom svezao oko pasa Džibrilovog. Stoga je jasno da je Džibril, a.s. dobio pojas od Muhammeda, a.s. Hz. Imam Hasan Askeri, a.s. je na to pokazao kada je govorio, "I u bašćama Sakure (treća džennetska basća) Džibril je osjetio prvo voće iz naše bašće..."
 
Što se tiče formalnog porijekla, vezano je za Adema, a.s., nakon što je pojeo voćku zabranjenog stabla, i kada je nebeska odjeća pala s njega, "I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše..." (El-E'araf, 22), i Adem, a.s. je ostao go. Osjetio je stid ispred čistih robova nebeskih. Uzeo je nekoliko listova sa džennetskog drveća čuvajući ih rukom ispred i iza sebe. Dragi Allah spustio je Adema, a.s. na Serendip (Šri Lanka) i hz. Havvu na Džiddu, "Izlazite! - reče On - jedni drugima bićete neprijatelji!. Na zemlji ćete boraviti i do smrti ostati.." (El-Earaf, 24). Adem, a.s. je plakao zbog rastanka sa svojom voljenom, zbog izgubljenog vatana i zbog stida. Rečeno je da se mnogo patio čuvajući ta lišća, jer ih od stida nije htio ostaviti. Tri dana uzastopno molio je Dragog Allaha, dž.š. da mu da olakšanje. Po Allahovoj naredbi Džibril predade Ademu, a.s. uže napravljeno od vinove loze, i time, u ime Allaha, opasa Adema, a.s..
 
Iz ovog se vidi da je Muhammed, a.s. opasao hz. Adema, a.s. jer je on prije toga opasao Džibrila, a.s. Zbog toga hz. Muhammed, s.a.v.s. kaže, "Mi smo prvi i zadnji. Iako smo zadnji u svijetu prašine Mi smo prvi u svijetu čistote. Po vanjštini Adem je Naš otac a po duhovnosti Mi smo njegov otac." Hz. Mevlana, k.s. kaže,
 
 
"Ako po pojavi sam potomak Ademov
Duhovno, ja sam djed djeda;
Za mene su meleki sedždu činili
I slijedili me do sedmog neba
Da nije bilo želje i nade za voćem
Zašto bi onda baštovan sadio mlado stablo?
U istini ono stablo se rodilo od voća,
Iako u pojavi se voćka rodila od stabla."
 
Opasavanje kemerom i preuzimanje obaveze (zakletva, misak ili bejat) jako su vezani jedno za drugo. Kada je hz. Adem, a.s. bio u teškoćama, Džibril, a.s. mu je došao i rekao mu, "Ja Adem, Allah, dž.š. traži da se napiše zavjet koji će tebe i tvoje potomstvo obavezati na Naše Jedinstvo, i drugi poseban zavjet koji će vezati tebe i duše svih Poslanika koji će biti od tebe, za Moje Jedinstvo i misiju mog odabranog, Muhammeda, Božijeg Poslanika, kako kaže Uzvišeni, "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao obavezu uzeo: 'Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?' Oni su odogovarali: 'Pristajemo'. - 'Budite onda svjedoci', rekao bi On, 'a Ja ću s vama svjedočiti." (Ali 'Imran, 81)
Hz. Adem se čudio i pitao, "Ko su moji nasljednici?"
Džibril reče, "Allah će ti pokazati."
Tako je Allah, dž.š. pokazao Ademu svo njegovo potomstvo, kao što je rekao u Kur'anu, a.š. "I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar Vaš? (Elestu bi Rabbikum)' - oni su odogovorili: 'Jesi mi svjedočimo (Kalu bela šehidna)'..." (El-Ea'raf, 172).
 
Pokazao Se Allah i nakon što su Ga svi priznali, Kudret pisari zapisali su zakletvu riječima Adema, a.s. i njegovih potomaka. Rečeno je da je Allah naredio da se ovo priznanje piše na nebeskom maslinovom lišću. Meleki su bili svjedoci i stavili ovo lišće u hadžer-ul-esved. Hz. Muhammed, a.s. je tim povodom rekao, "Crni kamen je Božja sigurnost na ovoj zemlji." Onda je kamen postavljen u Ka'bi. Kada je bio potop za vrijeme Nuha, a.s., Džibril je čuvao ovaj kamen, dok opet nije bio predat Ibrahimu, a.s. koji ga je postavio u ćošak Ka'be.
 
Ko god čini tavaf oko Ka'be prisjeti se, svjesno ili nesvjesno, ovog događaja i obnovi zakletvu koja je data u bezm-i-elest (Elestu bi Rabbikum?).
 
 
Preuzeto i obrađeno iz knjige "Futuvvetname i Sultani"