Razgovor sa svrakom

Hadži šejh Selim Sāmī Jašar, „Razgovor sa svrakom“

(Iz njegovog rukopisa „Sanihāt“)

 
Jednog dana, osamljen u tekiji, opazio sam na pragu svraku. Njeni glasovi ak-ak, ak-ak kao da su bili upućeni meni. Ovo je privuklo moju pažnju: divlja ptica na kraju odaje! Posmatrao sam je, i kao da smo počeli razgovor.
Svraka reče: - Selamun alejkum, prodavaoče mirođija!
-A ja odgovorih: - Ve alejkumu selam, ptico. Dobro došla!
- I tebe dobro našla - odgovori mi ona.
Ja upitah: - Odakle dolaziš?
- Ptica odgovori: - Iz `adema, fizičkog nepostojanja.
Na moje pitanje: - Kuda ideš? - odgovori mi:
- U `adem.
Ja: - Kojim jezikom govoriš?
- Ptica odgovori: - Arapskim.
Ja opet upitah: - Što to znači i na koga se odnosi?
Ptica mi odgovori: - Vaš praotac Adem bio je neposlušan. Prekršio je zabranu kad je bio u džennetu i pristupio zabranjenom drvetu. Time je učinio prijestup (grijeh) i postao neposlušan (akun, el-aku, ak).
Ja: - Kome su upućene te riječi?
- Ptica mi odgovori: - Vama, da se osvetite šejtanu, koji je prevario vašeg praoca Adema, jer potomak ima pravo na osvetu.
Ja: - Na koji način da to učinimo?
Svraka: - Da šejtanu uvijek protuslovite i da učinite sedždu Ademu svoga vremena.
Ja: - A ko je taj Adem mog vremena?
Svraka: - Muršid (duhovni vodič).
Ja: - Što označava sedžda?
Svraka: Pokornost i poštovanje.
Ja: - Zašto ti je perje crno-bijele boje?
Svraka: - Na ovom svijetu ima mnogo boja, ali sve se svode na crnu i bijelu. Stoga sam ja na ovom svijetu jedan poseban uzorak.
Ja: - Koja je od te dvije boje temeljna i važnija?
Svraka: - Temeljna boja je crna i crnina ukazuje na fazu`adema - fizičkog nepostojanja. Moja bijela boja je relativna i sporedna. Moje fizičko postojanje je atom koji ukazuje na darovanje Svemira od strane istinitosti Apsolutnog postojanja koje je nužno (Wādžib el-vudžūd), tj. Boga.
Ja: - Kad je to tako, što si onda ti?
Svraka: - Ja sam sjena ili fantazija, nepostojanje -`adem s nužnim postojanem - Wudžūd.
Ja: - Kud letiš?
Svraka: - Na zamišljenu liniju gdje se dodiruje crnina s bjelinom.
Ja: - Na što ukazuje ta crna linija?
Svraka: To je linija ćuprije pravog puta, visoka zapovijed iz Kur'ana: Festeqim kemā umirte (Idi istrajno putem kako ti je naređeno)! (Kur´an, Suretu Hud, 112)
Ja: - Kako je moguć prelaz preko staze vrlo delikatne ćuprije?
Svraka: - Tvoje nestajanje (fenā') u nestajanju svega drugog osim Boga.
Ja: - A kuda se prelazi?
Svraka: U predjel carstva koje ne nestaje, tj. u utapanje u vječnost Božijeg postojanja (beqā'billāh).
Ja: - A kako se prelazi?
Svraka: - Sa svjetlom vjerovanja, prema Kur'anu: Nūruhum jes'ā beine ejdihim...( Kur´an, Suretut-Tahrim, 8)
Ja: - Gdje stanujete?
Svraka: - Na visokom drveću.
Ja: - Zašto ne stanujete u kućama?
Svraka: - Kuće su gradili ljudi, a drveće je građevina Svemilostivog Boga.
Ja: - Zašto su vam gnijezda na visini?
Svraka: - Da sačuvamo svoje mlade od napasti nekih ljudi.
Ja: - Na vas se tuže ljudi da im odnosite piliće i oštećujete voće i povrće?
Svraka: - Upozoravamo piliće - ljude koji su zanemarili sjećanje na Boga i upozoravamo baštovane da paze na svoje voće i povrće, da budu oprezni da im utrošeni trud ne ode uzalud. Isto tako upozoravamo ih da bdiju nad duhovnim usponima kako bi se sačuvali od padova.
Ja: - Zašto tako skakućete?
Svraka: - Oponašamo prepelicu (keklik). Ali mi živimo i na drveću i skakućemo s grane na granu, i to je zapravo naš hod.
Ja: - Kome sličite tim svojim čudnim i neravnomjernim hodom?
Svraka: - Pristašama tarikata koji su neznalice, koji naivnim ljudima čista srca bacaju prašinu u oči i koji značajne riječi muževa istine (ehl-i hakikat) prenose i kazuju odoka, po svom viđenju.
Ja: - Može li biti tarikat bez znanja?
Svraka: - A mogu li ja letjeti bez krila?
Ja: - Na što ukazuje taj vaš dugački rep?
Svraka: - Za to postoje dva znaka. Jedan ukazuje na kraj. Od svih ptica mi imamo najduži rep te mi, radi održavanja života, pazimo na taj svoj rep, jer smo o njemu puno ovisne. Drugi znak ukazuje na mahane. Ima ljudi koji kod drugog vide trn, a kod sebe ne vide ni brvno. Nama je dano da gledamo svoj rep, a da se kanimo gledanja u tuđe mahane, jer je rečeno: Blago onom ko se brine o svojim nedostacima i to ga sprečava da gleda u nedostatke drugoga. Preča ti je briga o svojim nego o tuđim nedostacima.
Ja: - Pa vi ste onda mnogo zauzete uređenjem repa?
Svraka: - Moj rep je moj znak razlike od drugih ptica, a svako se ponosi svojim znakom; tako i ja čuvam i pazim svoj rep.
Ja: - Poznaješ li kaderije?
Svraka: - Poznajem.
Ja: - Šta je njihov znak?
Svraka: - Kapa crvenkaste boje sa zelenim omotom (destār), slična ruži s listovima.
Ja: - Vi svugdje padate, a uvijek vam je glava čista?
Svraka: - Mi ne tvrdimo da smo sačuvani od grijeha i nismo umišljene. Iako ponekad padnemo na mjesta koja su prljava i koja nam ne dolikuju, ne gubimo savjest, volimo čistoću, idemo odatle. Stečene nedostatke i darovane vrline mi ne miješamo. Jedno je Božja presuda a drugo su Božji pokloni. Izvor je jedan, a utroška mogu biti dva. I s nedostacima čovjeka, on je opet primljen. Vaš otac Adem pejgamber priznao je svoj grijeh, kajao se, uzdao se i činio dovu, kako je kazano u Kur'anu.
Ja: - Kako to, padate u blato, a ne gubite svoju vrijednost?
Svraka: - Zar zrake Sunca ne padaju i na blato? I dragulj padne u blato... ali oni u blatu ne izgube svoju vrijednost?
Ja: - Kaži mi jedan primjer!
Svraka: Evo, na primjer, znanje i savršenstvo (`ilm i kemāl). Ako ti sreći dođe kraj..., pa šta? Sve ima svoj vrh. Kad si na vrhu uspona, ne uzoholi se: poslije uspona je pad!
Ja: - A šta je neznanje?
Svraka: - Neznanje je kao katran: gdje padne, ostane mrlja.
Ja: - A ko je vaš car?
Svraka: - Bijeli soko (bazul-ešheb), car evlija, sultan Abdul Kadir Gejlani.
Ja: - Tko su vaši ašici?
Svraka: Slavuji.
Ja: - Ko su vaši učači zikra?
Svraka: - Grlice.
Ja: Ako su arifi, oni koji su dosegli više spoznaje?
Svraka: - Papagaji.
Ja: - A ko su vam vaizi?
Svraka: - Sove.
Ja: - A ko su vaše hadiije?
Svraka: - Rode.
Ja: - A ko su vaši derviši?
Svraka: - Golubovi.
Ja: - Ko su vaši rehberi, pomagači šejhu?
Svraka: - Pupavci - hudhudi. (Hudhud je služio Sulejmana pejgambera).
Ja: - A ko su vaši kurnazi, (lukavi i dovitljivi ljudi)?
Svraka: - To smo mi, svrake.
Ja: - To nije dobro!
Svraka: - Ako je da sačuvamo, onda je dobro; a ako je da prevarimo, onda je loše.
Ja: - Obično vjernike varaju?
Svraka: - Jedanput biti prevaren - može se, ali dva puta, e to nije dobro. U jednom hadisu se kaže: Vjernik ne smije dozvoliti da ga iz jedne rupe dva puta ujede zmija.
Ja: -'Daj mi kakav savjet.
Svraka: - Zaštiti se dobrim, a odbaci nevaljalo, idi pravim putem, istopi grijehe, dobro očisti srce. Što vidiš, pokrij, a što ne vidiš, o tome ne govori.
Ja: - Drago mi je što sam te sreo, koristile su mi tvoje mudre riječi. Hvala!
Svraka: - I meni je drago, hvala ti i želim ti uspjeh! Ostaj u ljubavi prema Bijelom sokolu!
Diže se i odleti.
 
Zaključak
 
U sastav zikra i iršada ulaze i virdovi. To su salavati i lijepa Božja imena. Oni se uče pojedinačno i zajednički, kako u kojoj prilici. U nas se u prijevodu susreću ova tri virda:
1. el-Wird, prijevod s arapskog: Hafiz Ibrahim ef. Riđanović, Sarajevo, 1980.
2. el-Ewrād el-fethijjeh, prijevod zikr-dova s predgovorom: Hadži Sulhi ef. Hadžimejlića, Sarajevo 1985.
3. Ewrād-i šerīf, s komentarom i silsilom kaderijskog tarikata: Fejzulah Hadžibajrić, Sarajevo, 1986.
Vird se uči prema uputstvu muršida.