SADAKA GA SPASILA

SADAKA GA SPASILA Muhjid-din ibn Arebi, k.s., pripovijeda: Desilo se jednom od naših šejhova od stanovnika Muvāzene u Maroku kako je sultan protiv njega podigao optužnicu čiji sadržaj iziskuje njegovo smaknuće, pa naredi da se okovan izvede pred svijet i upita narod šta misli o njemu, a svi već bijahu jednoglasni da ga treba ubiti, proglasivši ga otpadnikom od vjere. Dok su ga tako vodili putem ugleda šejh nekog čovjeka kako prodaje hljeb, pa mu se obrati: „Daj mi u zajam pola somunā; pa mu čovjek dade a on ga kao sadaku udijelu jednom od prolaznika. Povedoše ga tako pred svjetinu, a upravnik grada, koji ga je od sviju još najviše mrzio, reče da ako ljudi kažu ono što se o njemu govori smaknut će ga na najopakiji način. Konačno, upita upravitelj okupljeni svijet: „O ljudi Marakeša, šta velite o ovom čovjeku?!, kad svi u isti glas uzviknuše: „On je pošten i dobar!“ Upravitelj se začudi, a šejh mu reče: „Ne čudi se, stvar ova nije začudna. Koja srdžba je veća, tvoja ili ona Allahova i gnjev Vatre?“ Reče: „Srdžba Allahova i gnjev Vatre.“ Šejh upita: „A koja zaštita je veća, ona od pola somuna ili pola datule?“ Reče: „Pola somunā , pa šejh reče: „Tvoju srdžbu i srdžbu ovog skupa odbio sam s pola somuna, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: 'Čuvajte se Vatre pa makar i s pola hurme!, a rekao je i: 'Sadaka gasi srdžbu Rabba (Gospodara) i odagnava smrt lošu, a Allah je to i uradio, odagnavš od mene šerr (zlo) vaš i smrt lošu s pola somuna. Moja sadaka odista je veća od pola hurme, a vaša srdžba manja od gnjeva Vatre i srdžbe Rabbove.“ I prisutni se začudiše snazi njegova imāna. (Futūhātul-mekkijje, bāb 70. i 560.) *** U produžetku ove hikaje lbn 'Arebi, k.s., veli kako će sadaka na Kijametskom danu imati moć stvaranja hlada, hlada koji čuva od vreline toga dana dok se ljudima bude presuđivalo.